Rano proljeće

Proljeće je ove godine zaista poranilo u Norveškoj. Snijega nema, temperature su iznad nule, a biljke i drveće samo što nisu propupali. Uobičajeno bi bilo da su sada šume zatrpane snijegom i da je veoma hladno, og -10C pa naniže. Umjesto toga, ptičice cvrkuću, a neke se čak nisu ni selile iz Norveške.

Po starom japanskom kalendaru, koji se sastoji od 72 mikro-godišnja doba, period od 30. januara do 3. februara se smatra periodom velike zime. Međutim, u ovo doba dešavaju se i promjene koje nagovještavaju dolazak proljeća – na primjer, kokoške se pripremaju da počnu da liježu jaja. Kokoške se smatraju svetim pticama zato što najavljuju zoru – time objavljujući granicu između noći i dana. Noć se tradicionalno smatra periodom kad se bogovi i zli duhovi kreću, dok je dan rezervisan za ljudske aktivnosti. Izraz koji je konotacija ovog mikro-godišnjeg doba jeste “očekivanje proljeća”.

Prvi dan proljeća, oko 3. februara, naziva se secubun. Ovog dana se po običaju, bacaju zrnca pržene soje kako bi se privukla sreća. To obično čini glava porodice dok govori “izlazite demoni, srećo, ulazi!”. Ovoga dana je poželjno pojesti onoliki broj zrnaca soje koliko vam je godina. Ove informacije sam pronašla na predivnoj aplikaciji koja se zove “72 seasons”, a o ovom starom kalendaru sam pisala i ovdje.

Ikebane koje se prave u rano proljeće treba da odražavaju upravo to što se dešava u prirodi. Ikebana koju ovdje vidite je klasični tip ikebane. Bijeli cvjetovi odslikavaju prisustvo snijega, dok nam napupale grane nagovještavaju da se uskoro bliži proljeće. Ikebana am nazvala “Privid krhosti”, a materijal koji je korišten je bor, hrizanteme, grane s cvjetovima vrbe (cica-maca) i šlajer cvijeće (gipsofila).

Više o ikebani možete da pročitate u mojoj knjizi Ikebana – put cvijeća.